Svjetski dan romskog jezika obilježava se 5. novembra, a od 2016. godine ovaj datum je ušao u zvanični kalendar datuma u Bosni i Hercegovini.
Brojna udruženja i organizacije u BiH bore se za očuvanje jezika, ali se susreću s velikim problemom. Naime, mnoga djeca odbijaju da uče svoj jezik samo da bi bila prihvaćena u svojim zajednicama. O tome je detaljnije za „Avaz“ pričao Almir Husić, koordinator Dnevnog centra „Vermont“ iz Brčkog.
Važnost jezika
– Očuvanje jezika je jako bitno za sve pripadnike različitih etničkih pozadina. Ono što se dešava u romskoj zajednici, jeste želja da budu prihvaćeni od većinskog društva. Ta želja traje, iskreno, nekoliko stoljeća. Pa imamo primjere gdje se romske zajednice, koje su počele da naseljavaju određeno područje u BiH prije nekih 200-300 godina doživjele na neki način prisilnu asimilaciju, gdje ih je društvo jednostavno prisililo – morate govoriti naš jezik, morate se oblačiti kao mi, morate se baviti stvarima kao mi i možda ćete tek tada biti prihvaćeni – kazao je Husić.
Romi su u tom periodu odlučili da moraju svoj jezik prilagoditi zajednici u kojoj se nalaze.
– Sada, naprimjer, Romi koji žive u BiH ne mogu razumjeti Rome koji žive u drugim evropskim zemljama. Kroz tu asimilaciju, osnovni jezik, romski jezik koji pričaju, usvojio je mnogo od zajednice u kojoj su boravili – objasnio je Husić.
Husić: Desila se prisilna asimilacija. FTV
Međutim, nastavak te tradicije sada je prilično ekstreman, jer djeca koja odrastaju u ovom vremenu ne znaju jezik.
– Tu su krivi roditelji koji ne žele da prenesu romski jezik na svoju djecu u nadi da će ta djeca izgubiti naglasak koji je jako specifičan za romsku zajednicu. Da ih onda neće moći prepoznati i tretirati kao Rome. Da neće biti etiketirani. To je izuzetno pogrešno jer za 50-100 godina neće biti uopšte ni romske kulture, ni tradicije, ništa neće ostati. I ta dešavanja su jako alarmantna – zabrinuto ističe Husić.
Izgubiti sebe
Porazno je razmišljanje i nastojanje da, u pokušaju da se uklope i ostvare normalno zaposlenje, moraju izgubiti ono što jesu, umjesto da budu ponosni što dolaze iz izuzetno bogate pozadine koja je jako mnogo pružila Evropi.
– Umjesto da budu ponosni, osjećaju stid što su Romi, a mi radimo na tome da se stane u kraj takvom razmišljanju. U Dnevnom centru kontinuirano djeci pokazujemo pozitivne primjere iz romske zajednice. Rome koji su uspjeli, da razbijemo stigmu koja vlada. Put nije lagan. Nažalost, djeci moramo postaviti realna očekivanja, ali nije nemoguće – zaključio je Husić.
Pozitivni primjeri
– Jedan od načina da se stane u kraj izumiranju same romske kulture i tradicije i jezika jeste da pokazujemo pozitivne primjere, te skrećemo pažnju zašto je bitno da zadržimo taj jedan segment našeg identiteta koji je dosta zaboravljen. Važno je promovirati samu zajednicu kroz pozitivne primjere, kako ne bi došlo da za nekih 50 ili 100 godina imamo romsku zajednicu koja, zapravo, ne priča romske jezike – poručio je Husić
(Avaz)
