Citroen se godinama opire da iskoristi retro dizajn za privlačenje kupaca. Međutim, pod pritiskom kineskih brendova, ali i rastuće evropske konkurencije, francuska marka, koja je s nekadašnjim milionskim godišnjim tiražom automobila spala na simbolične brojke, primorana je da mijenja ploču.
Uticaj retro dizajna u Evropi je ponovo u modi. Vidjeli smo koliko je to donijelo pozitive u zadnje dvije decenije s Fiatom 500, VW Bubom i na kraju s Minijem.
Kada prodaja posustane, lijek je povratak emocijama i nostalgiji. Tako ćemo ove godine na cestama sve više viđati Renaulte 4 i 5, koji su pravi hit i na kraju logičan potez francuskog brenda koji je svoja jedra okrenuo ka vjetrovima iz prošlosti.
Ako se evropski proizvođači mogu osloniti na neki kvalitetan oslonac, onda je to prošlost i tradicija. To je možda i ključna prednost lokalnih brendova, a jedan od tih je Citroen. Slavna francuska marka ima takav fond retro modela da ih mogu revitalizirati u modernim stilovima narednih 50 godina.
Uostalom, tako nešto će im i trebati uskoro jer od nekadašnjeg milionskog tiraža automobila godišnje, u 2019. godini su spali na 637.000 prodatih automobila. Međutim, prošlogodišnji rezultat i brojka manja od 360.000 automobila postaju već zabrinjavajući. Svemu treba dodati i mršavi skor DS-a. U 2019. su prodali blizu 50.000, a prošle godine jedva 37.000 automobila. Obje marke su spremne za remont.
Citroen je savršen “pacijent” za ovu igru u koju se uključuje kultni DS, na našim prostorima poznat kao Ajkula (ili Žaba), čije oživljavanje je najavljeno za 2027. godinu. Ajkula će ustvari potaknuti i ubrzati strategiju podjele uloga dva brenda, pa će povratak slavnog DS-a upravo završiti pod istoimenom značkom, koja je rođena kao samostalan brend prije tek 10 godina. Ne zaboravimo da se DS oslanja na Citroen, pa je premium brend možda adekvatniji kandidat za ovaj projekat restomoda od samog Citroena. Nedavno pokazani koncept DS Tribute može biti glasnik novog vala promjena s retro motivom.
Jedan od zadnjih uspješnih primjera, koji kod Francuza nikako da upali, jesu Cupra i Seat. Strategija mora biti podijeljena na dva kursa. Jedan je luksuzni i dizajnerski dominantan brend koji je mašina za zaradu i mudro uzimanje novca kupcima – što kod Cupre zaista funkcioniše, a drugi, da to bude pristupačan narodni brend koji živi za sistem velikih brojeva.
Takve karte se već dijele između Cupre i Seata, mada su Francuzi svoje podijelili mnogo prije, ali bezuspješno. Povratak Ajkule će možda biti ključan za dalji razvoj takve strategije, a možda joj se priključi i kultni Spaček.
(Klix)
