Uprkos tome što nas političari uvjeravaju da živimo bolje, da plate rastu, realnost je neumoljiva, građani Bosne i Hercegovine sve su siromašniji.
U Bosni i Hercegovini cijene lijekova najviše su u regiji. Energenti su sve skuplji, a cijene hrane tek su posebna priča. Cijene hrane i drugih namirnica u proteklih deset godina u svijetu porasle su za 20-ak posto, dok su građani BiH izloženi povećanju cijena od 100 do 400 posto, upozorio je ranije ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić.
Preskupo i za dijasporu
Građani BiH su, prema statističkim podacima, kao što su prosječna i minimalna plata, znatno plićeg džepa nego stanovnici evropskih zemalja iz susjedstva i šire. To što su im primanja niža ne znači i da su im troškovi, odnosno cijene namirnica i energenata, prilagođeni toj razlici. Štaviše, cijene na policama trgovina u BiH te ostalim prodajnim i ugostiteljskim objektima značajno su više nego što bi se očekivalo u skladu s globalnim tokovima. Iako je prosječna plata u BiH znatno niža nego u Njemačkoj, pojedini proizvodi, poput mliječnih, voća i povrća, slatkiša i grickalica te proizvoda za higijenu, nerijetko su značajno skuplji u odnosu na one u supermarketima u Njemačkoj, piše Vecernji.ba.
Takva situacija dovodi do rastućeg nezadovoljstva građana, koji sve češće postavljaju pitanje zašto osnovne životne i druge namirnice u zemlji s nižim standardom nisu jeftinije nego u onima s višim prihodima i većom kupovnom moći.
Građani na društvenim mrežama sve češće javno govore o cijenama, a s obzirom na veliki broj onih koji žive u zemljama Evrope, lako je izvršiti i poređenja cijena.
Cijene u BiH previsoke su i za dijasporu, čija su primanja daleko iznad naših. Pritisak cijena, skupi krediti i nedostatak sistemskih mjera pretvaraju potragu za “krovom nad glavom” u tešku i stresnu avanturu. Cijene stanova odletjele su u nebo, a s njima su značajno porasle i cijene najma stanova. U nekim slučajevima cijena kvadrata skočila je iznad 5.000 KM, a najamnine prešle 1.000 KM. U Bosni i Hercegovini su posljednjih nekoliko godina drastično porasle cijene svih roba i usluga, što u značajnoj mjeri opterećuje kućne budžete mnogih porodica. Cijene frizerskih, kozmetičkih i sličnih usluga širom Bosne i Hercegovine bilježe primjetan rast. Građani sve češće ističu da su šišanje, farbanje, manikir ili masaža skuplji nego ikada, dok vlasnici salona poručuju: “nisu oni ti koji zarađuju više, već su troškovi poslovanja drastično porasli”. Prema riječima frizera i kozmetičara, cijene su u prosjeku porasle između 10 i 30 posto.
Rast cijena
Inflacija je dostigla najviši nivo u posljednjih 13 mjeseci, cijene su za trećinu veće nego prije četiri godine, cijena hrane je za 50 posto viša. To je trenutna ekonomska realnost u BiH koju pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Cijene osnovnih životnih namirnica od prošlog ljeta do sada značajno su rasle, a najviše su poskupjeli kafa, meso i ulje. Kilogram kafe u julu prošle godine u prosjeku je koštao 19,50 KM. U maju ove godine za tu istu količinu bilo je potrebno izdvojiti 27 KM, da bi sada kilogram ovog napitka koštao čak 30 KM. Prosječna cijena litre ulja trenutno je 3,35 KM, što je za 0,77 KM ili oko 30% više nego u julu 2024. godine. Tu poskupljenjima nije kraj. Kilogram graha poskupio je sa 6 na 7 KM, kilogram mortadele s 15 na 18 KM, a limuna s 3 na 4,50 KM. Orasi su 17 KM, a plaćali su se 14 KM. Kilogram junećeg mesa bez kosti prošlog se ljeta mogao kupiti po cijeni od 18,50 KM. A sad je junetina dostigla rekordne vrijednosti, pa se kilogram mesa bez kosti trenutno prodaje i do 27 KM.
“Moja penzija je 599 KM. Kada platim lijekove i režije, jedva mi ostane za hljeb i mlijeko. Svako novo poskupljenje je udarac na nas stare. Ne znam kako ćemo preživjeti zimu”, kaže penzioner Marko.
Ni zaposlenima nije ništa bolje.
“Radim za minimalac, a imam dvoje djece. Sve je poskupjelo – hrana, odjeća, školski pribor. Svaki mjesec biram hoću li platiti račune ili kupiti ono što djeci treba. Ovo više nije život”, kaže samohrana majka dvoje djece.
“Plata je ista već tri godine, a cijene rastu svaki mjesec. Radimo pošteno, ali na kraju mjeseca nemamo dovoljno ni za osnovne potrebe. Ljudi gube vjeru da će ikada biti bolje” ističe Ivan, zaposlen u jednoj privatnoj firmi.
(Večernji list BiH)
