Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se u subotu, 10. oktobra 2026. godine, a ovogodišnja tema bavi se pojedincima koji imaju iskustva u nošenju s poteškoćama mentalnog zdravlja i time na koji način njihovo iskustvo može imati stvarni utjecaj na poboljšanje usluge i tretmana koji su potrebni ljudima s mentalnim poteškoćama.
Polazi se od ideje da će sistemi mentalnog zdravlja biti usmjereniji na osobu, utemeljeni na ljudskim pravima te osjetljiviji na potrebe i probleme ljudi ako se osobe s vlastitim iskustvom nošenja s izazovima mentalnog zdravlja smisleno uključe u razgovore o unapređenju usluga mentalnog zdravlja.
Cilj je ove kampanje potaknuti promjenu načina na koji gledamo na osobe koje se nose s izazovima mentalnog zdravlja te prepoznati njihovo znanje i iskustvo kao vrijedan i važan oblik stručnosti.
Također, navodi se i da je jedan od važnih prioriteta odmak od dugotrajnog smještaja u psihijatrijskim ustanovama te razvoj brige za mentalno zdravlje u zajednici. Naime, institucionalni oblici skrbi često dovode do izolacije te su prečesto povezani s nekvalitetnom brigom, prisilom i kršenjem ljudskih prava. Deinstitucionalizacija zahtijeva pažljivo planiran prijelaz u načinu financiranja, pružanja usluga i osiguravanju podrške kako bi ljudi mogli živjeti u svojim zajednicama i istovremeno imali adekvatnu razinu brige koja im je potrebna. U skladu s ovim prioritetom, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavit će praktične smjernice za deinstitucionalizaciju i na taj način nastojati unaprijediti sustav za ljude koji imaju poteškoće iz sfere mentalnog zdravlja.
Stvarna promjena počinje i izvan sustava
Iako je ovogodišnji Svjetski dan mentalnog zdravlja posvećen izgradnji boljih sistema mentalnog zdravlja, ovom se prigodom želimo osvrnuti i na ono što osobe s vlastitim iskustvom nošenja s izazovima mentalnog zdravlja već doprinose svojim obiteljima, prijateljima, radnim sredinama i zajednicama.
Naime, iskustvo u nošenju s mentalnim zdravljem nije samo priča o teškoćama. To je i iskustvo redefinicije odnosa (sa sobom i drugima), oporavka, gubitka, prilagodbe i pronalaska novog smisla i načina da se nastavi dalje. Iz takvog iskustva može proizaći vrijedno znanje koje može obogatiti i druge, primjerice:
- donijeti nove perspektive i razumijevanje koje drugi možda nemaju
- pomoći u ranijem prepoznavanju da se neko ne osjeća dobro i pružanju podrške
- pridonijeti smanjivanju stigme kroz svakodnevne odnose
- biti most između ličnog iskustva i boljeg razumijevanja mentalnog zdravlja u zajednici
- drugima pružiti osjećaj da nisu sami u onome što proživljavaju
- potaknuti otvorenije i iskrenije razgovore o mentalnom zdravlju
- pridonijeti promjeni načina na koji zajednica razumije ranjivost, teškoće i oporavak
I možda najvažnije – iskustvo može pokazati da osoba nije jednaka svojoj dijagnozi niti najtežem razdoblju svog života.
Upravo zato stvarna promjena ne počinje samo unutar sistema mentalnog zdravlja, već i u svakodnevnim odnosima, kada ljude ne svodimo na njihove dijagnoze, kada ih pitamo što misle i što žele umjesto da pretpostavljamo što im treba te kada stvaramo prostor za njihov doprinos.
„Osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja nisu samo korisnici podrške i usluga; one su ravnopravni članovi zajednice koja je bogatija kada u njoj ima mjesta za različita ljudska iskustva, znanja i perspektive.“
