Odrastati u Bosni i Hercegovini, u godinama nakon rata, znači vrlo rano naučiti kako izgleda stvarnost. Naučiš biti prizeman. Naučiš prilagoditi očekivanja. Naučiš razmišljati u okvirima onoga što se čini mogućim.
Za mnoge od nas, snovi su se oblikovali upravo tako, u granicama svijeta koji smo poznavali. Za Vahidu Velić, rođenu u Mrkonjić Gradu, svemir nije bio dio tog svijeta. Bio je nešto daleko. Nedostižno. Gotovo nestvarno.
Vahida je završila mašinsko inženjerstvo na Univerzitet u Sarajevu, a zatim kroz industriju i praksu gradila svoje znanje i iskustvo. Radila je na projektima, sarađivala s klijentima, pretvarala ideje u konkretna rješenja. Bez spektakla. Bez prečica. Ali sa jasnim smjerom, naprijed. Korak po korak, čak i onda kada krajnji cilj nije bio potpuno vidljiv.
Taj put ju je doveo do Evropski astronautski centar, dijela Evropska svemirska agencija. Ne kao astronautkinju. Ali kao nekoga bez koga misije ne bi bile moguće.
Danas Vahida radi kao instruktor za astronaute i član tima za kontrolu leta, podržavajući misije na Međunarodna svemirska stanica i u okviru Artemis programa.
Sa misijom Artemis II, čovječanstvo se ponovo vratilo ka Mjesecu. Za Vahidu, to nije samo historijski trenutak. To je lični. Tiho podsjećanje da je dijete koje je nekada, gotovo u šali, govorilo da želi biti astronaut, ipak pronašlo svoje mjesto u tom svijetu. Ne na način kako je zamišljala. Ali na način koji ima jednaku, ako ne i veću vrijednost.
Misija Artemis II predstavlja jedan od najvažnijih koraka u povratku čovječanstva na Mjesec i daljoj pripremi za misije prema Marsu.
Piše: Dr. Edhem Čustović
