“Evo, konačno, finalmente!, izašao je iz štampe (najavljen je) moj novi roman koji sam radio toliko dugo da sam vjerovao da nikad ni neće izaći. Nakon Frakture biće objavljen i u Buybooku”. (Faruk Šehić).
Faruk Šehić je svojim romanom Cimetna pisma, dijamantna stvorenja (saga o preživiteljima) stvorio i otkrio nam (svoj) potpuno novi, čudesni, rafinirani književni svijet od ovog ruiniranog svijeta. Izumio je novu vrstu, formu i oblik romana. Nazvala bih ga biblioromanom, jer svojim vrijemeprostorom futurističke prošlosti obuhvata „sve“: i prošlost i sadašnjost i budućnost živog i neživog te fakcijskog i fikcijskog svijeta.
Roman Cimetna pisma, dijamantna stvorenja (saga o preživiteljima) nije tek samo knjiga i književna činjenica, već ima osobnost, osobitost i značaj eksplozije u kulturi u lotmanovskom smislu. To znači da pojava i bivanje Šehićevog romana imaju snagu svojevrsne eksplozije u Lotmanovoj odrednici, odnosno da ta knjiga eksplozivno utječe, u ovom konkretnom slučaju, prevashodno na bosanskohercegovačku, ali i na cjelokupnu postjugoslavensku i na širu evropsku i svjetsku književnost i kulturu, nakon čega neki njihovi slojevi i dijelovi ne mogu ostati isti, već doživljavaju značajne promjene, pomake i prevrednovanja.
U Cimetnim pismima, dijamantnim stvorenjima (sagi o preživiteljima) Faruka Šehića bijaše i biva ovako:
Preživiteljsko mise-en-abyme putovanje Anđela milosrdnog uništenja – ad hoc ratnog nadimka Izgubljeni i u apokrifnoj ljubavi nadjenutog nadimka Cortez Cortez s, isto tako, neil-youngovski nazvanom Cinnamon Girl – u središte sebe, metafizičkim putem sile sjećanja, reverzibilnim pogonom nelinearnih misli, iz postapokalipse u apokalipsu i još dalje u predapokalipsu, u prapočetke, u početak i kraj, u kraj i početak. Distopijsko preživiteljsko putovanje Bezimene/Cinnamon Girl – koju ne bih nazvala glavnim (jer se te uloge smjenjuju), već centralnim i ključnim preživiteljskim likom – od predratne stvarnosti, preko njenog ratnog uništavanja, do postratne postapokalipse. (I još mnogo priča u priči… u priči.) Tik-tak! Priča teče, kuca i otkucava svoje vlastito vrijeme. Život – i muškog i ženskog i sverodnog čovjeka i njegovog-/njenog svijeta – oponaša književnost. No, čitanje ovako čarobne knjige (vam) se dešava prvi put. Njene začudne riječi svijetle u mraku svijeta čovjeka koji čovjek i stvori. Ovo je čarobna knjiga o ljubavi, prije svega prema riječima, jezicima i književnosti, ali i prema prirodi, životu, ljubavi samoj, kao i prema ruševinama, njihovoj memoriji, kulturi sjećanja, estetici, te o samom čovjeku kao ruševini ranjenog svijeta… Svijetla knjiga o tami u spekulativnom, naučno-fantastičnom, ekofikcijskom, kiberpankovskom, ruino-fantazijskom, transrealnom, bajkovitom, historijsko-futurističkom, geo- i svemirsko-političkom, epistolarnom, dokumentarnom i pseudodokumentarnom, putopisnom, migrantskom, izbjegličkom, off-modernom, transnacionalnom, feminističkom, transhistorijskom, elementarno poliglotskom i neologijskom, originalnom i univerzalnom, svekoliko imaginarijskom, eksperimentalnom, nadasve antiratnom pismu o ratu i njegovoj distopiji te o ljubavi i njenoj utopiji apokrifnog muškarca i žene „nulte“ generacije preživitelja, generacije ratne apokalipse i postapokalipse s pamćenjem predapokalipse.
Cimetna pisma, dijamantna stvorenja (saga o preživiteljima) Faruka Šehića je futuristička knjiga o prošlosti i sadašnjosti. O značaju memorije i memorijske književnosti, kakva je i sama. Mjenjolik-knjiga. Čovjeko-prirodoslovna (auto)fikcijska knjiga o preživljavanju ratnog smaka kolektivnog i individualnog svijeta u (sve)međusobnoj povezanosti. Knjiga-biblioteka. Knjiga nezaborava. Knjiga preživljava(nja). Na njenom kraju preživljava i ostaje riječ.
Selma Raljević
